Prirodni porod – „Lako“ reći ću ti kako

Za razumijevanje ove teme, nužno je objasniti kako se porodi u našem društvu percipiraju. Na porod se u našem društvu gleda kao na potencijalno opasno stanje, no tome nije uvijek tako bilo. Kako smo onda došli do toga?

Objasnit ću kroz prizmu triju perspektiva: rodilja, zdravstveni sustav i društvo. Oduvijek su žene rađale u prisustvu drugih žena. Moglo bi se reći da je jedna rodilja uz sebe imala „cijelo selo doula“, jer je u tom društvu uglavnom bila samo jedna primalja, a sve ostale su ili brinule o rodilji ili pak samo svjedočile činu poroda. Što je dovelo do toga da bi žene, kada je na njih došao red da rađaju, već svjedočile porodima. Znale su kako porod izgleda, kako žena izgleda dok rađa, što ju čeka i da neće biti sama – to je bila percepcija poroda stoljećima, pa tako i u Hrvatskoj. Dok u dru

gim europskim državama praksa poroda uz primalju nije prekinuta, u Hrvatskoj su porodi zadnje 2-3 generacije smještene u bolnicu – što ima razne posljedice za rodilje. Prva je gubitak sela doula, druga je gledanje na porod kroz prizmu mogućih patologija, treća je pripisivanje vremenskog ograničenja na trajanje poroda, četvrto je degradacija primaljskog zanimanja, peto je neizbježno promjena u percepciji poroda.

Kako žene više ne svjedoče porodima prije nego što rađaju, dapače nemaju ni gdje, one se moraju informirati na druge načine. A u moru dostupni informacija teško je razaznati koje će zaista pomoć. Prvi susret s porodima događa se uglavnom vrlo rano i nesvjesno – kroz prikazane filmske scene. A one ne pokazuju pravu sliku poroda. Slika poroda u kojoj žena vrišti u neizdrživim mukama i čeka svog spasitelja u bijelom plaštu utkana je duboko u našu podsvijest. Tako da ni ne čudi činjenica da mnogi na porod gledaju isključivo kroz znanje koje imaju kroz televiziju, a ono ima jasnu poruku: Porodi su po život opasni i bole neizdrživo.

Kakve to ima veze s uplitanjem u prirodni tijek poroda?

Zbog takve percepcije društva – koji imaju i većina rodilja i medicinski djelatnika – porodi u bolnici nisu prilagođeni prirodnom procesu. Rađaone su male, u centru je krevet, svijetla su jaka, intime i dostojanstva gotovo i nema, mogućnost pratnje je ograničena, jelo i piće nisu dozvoljeni, onemogućeno je kretanje, odlazak na WC je ograničen, žene su često same i preplašene.

Nit ne znajući da postoji drugi način, žene se često pasivno prepuste sustavu – koji spašava živote, ali ne brine o emocionalnom stanju rodilje. Liječnici, osim što vrlo rijetko svjedoče potpuno prirodnom porodu, fokusirani su na spašavanje od potencijalno opasnih situacija. Do većine tih situacija ne bi ni došlo da se rodilji omoguće uvjete u kojima se zaista može prepustiti porodu. Zato su bitni priprema za porod i pratnja. Priprema da promjeni percepciju poroda i vrati ženama vjeru u sebe i njihovu sposobnost rađanja, i pratnja da pomogne rodilji navigirati kroz sustav koji koči prepuštanje porodu.

Same žene - u nedostatku informacija i vođene strahom (od boli) - čak ako medicinsko osoblje predloži pristup bez intervencija, često već same traže epiduralnu bez prethodnog informiranja o djelovanju i posljedicama na tijek poroda. I sama sam tome svjedočila. Dok sam pratila jednu klijenticu na porod, primalja mi je tužnim glasom rekla da više niti ne predlaže alternativne načine nošenje s boli jer sve od reda „traže epiduralnu već na vratima“. I ne, ne mislim da je epiduralna loša, dapače vrlo često je odlična, no ona nije sveti gral bez posljedica. I upravo tu dolazimo do aspekta ponude i potražnje. Nisu samo medicinski radnici, društvo i neadekvatne rađaone faktori koji utječu na rutinsko uplitanje u tijek poroda, već i same žene koje (najčešće zbog straha) niti ne žele isprobati išta, ako to ne uključuje epiduralnu – koja za posljedicu često ima nemogućnost kretanja, potrebu za dripom, veću vjerojatnost za carski rez i naposljetku i veću vjerojatnost da rodilja bude nezadovoljna svojim porodom – jer nije sudjelovala aktivno u njemu. No, ako rodilja prethodno zna za posljedice epiduralne, i ipak odluči uzeti ju, tada je vjerojatnost da neće biti zadovoljna svojim porodom, puno manje, jer je tu odluku svjesno i informirano donijela sama rodilja. 

Nije bitno kako biraš rađati, već da biraš. Bitno je da ti donosiš odluke vezano uz tvoje tijelo i svoju bebu. Jer upravo aktivno sudjelovanje je glavni faktor zadovoljstva s porođajnim iskustvom.

Kako ti biraš rađati?