Znaš li kako tiskati na porodu?

Gotovo sve scene poroda koje imamo priliku vidjeti na TV-u izgledaju tako da žena u strašnim bolovima leži na leđima, dok joj u međunožje gleda vojska bijelih kuta. Svi joj govore što da radi, a ona zbunjeno ne zna koga da gleda i koga da sluša. Onda kreće „Brojit ću do tri, ti zadrži dah i jaaaako tiskaj“. Ovu sliku smo gledale toliko često da nam uopće niti ne pada napamet preispitati može li drugačije.

Ali može! Ono što mi vidimo na TV-u zove se vođeno tiskanje. Koje ima svoje prednosti i mane – kao i sve u životu. Kada je žena pod lijekovima i ne osjeća trudove i bebu, tada primalja prati znakove tijela i CTG, pa ženi govori kada da tiska. Žena tiska onda kada ima trud. Trud je grčenje maternice koja gura bebu prema van, a tiskanjem zapravo stišćemo mišiće zdjelično dna i vagine kako bi doslovno istiskali bebu.

Međutim, kao što sam gore već napisala, MATERNICA kontrahira i iziskuje bebu (ne vagina i zdjelično dno). Dakle radi se o različitoj skupini mišića.

Kada žena osjeća svaki trud (nije pod lijekovima) tada će moć jasno osjećati da su trudovi koji otvaraju cerviks potpuno drugačiji od onih koji tiskaju bebu. Drugačiji je intenzitet, razlikuje se trajanje i osjećaj najveće boli je na drugom mjestu - jer je beba na drugom mjestu prilikom otvaranja i spuštanja, nego li sada kada je potpuno spuštena i „samo još“ mora izaći.

Što se zapravo događa?

Beba je ušla u porođajni kanal (vaginu). Beba mora proći kroz taj „uski tunel“ i mora se zarotirati. Da, beba naporno radi da bi se rodila (sad ima smisla što se koriste „majka rađa“ i „beba se rodila“ zar ne?). Dakle, i mama i beba aktivno sudjeluju u procesu rađanja bebe (i majke).

Budući da je prolaz kroz rodnicu vrlo uski, potrebna je velika snaga. Zato su trudovi u ovoj fazi vrlo snažni i imaju kratku pauzu. Međutim i pauza je vrlo bitna. Ona služi tome da se majka i beba odmore te da se beba rotira. Ako tiskamo dok nema truda, onda je to vrlo bolno za majku i njene mišiće i vrlo zbunjujući za bebu koja se strašno trudi odraditi svoj dio posla.

Dakle, maternica se vrlo snažno steže (trud) za prolaz bebe i onda otpušta (pauza), i gura bebu mic po mic. Kada beba dođe do kraja vagine, tada se vidi glavica. Ta glavica (u pravilu) ne izleti kao raketa, već mic po mic širi međicu, i to peče. Jako. Glavica često malo izlazi, pa opet ulazi. I to nekoliko puta, jer upravo tako se priroda pobrinula za sebe da ne ošteti međicu, već ju širi malo po malo. Kada je najviše raširena imate osjećaj da ne možete više izdržati pečenje (to se zove ring of fire), i sekundu nakon izlazi bebina glava. Nakon toga je sve lakše! Obično sada nastupa duža pauza. Najteži dio ste vi i beba odradili. U sljedećem trudu (ili njih nekoliko) su trudovi osjetno slabiji, jer je najveći dio bebe već vani. Ponovo maternica kontrahira svojim ritmom i jačinom. I to potpuno prilagođeno vašoj situaciji (veličini i položaju bebe), ali i vašem položaju.

Zaključno – ako niste pod lijekovima, možete osjetiti svaki trud. Nemojte ih se bojati jer su oni putokaz kroz porod, gledajte na njih kao saveznika koji vam govori gdje ste vi u porodu i gdje je beba. Vaše tijelo će, ako mu dajete dovoljno vremena, samo istiskati bebu. Mic po mic. I nema nikakve potrebe, ako je s vama i bebom sve ok, ubrzati taj proces tiskanjem kada vaše tijelo ne daje znakove da je potrebno. Međutim, kada ste pod lijekovima, vi to ne možete osjetiti i tada je bitno slušati primalje koje imaju ogromno iskustvo i nastoje vam govoriti kada da tiskate upravo prateći znakove tijela koja vi u tom trenutku ne osjećate. Kada ne tiskate uopće (ili vrlo malo i koncentrirano dok traje trud), tada mišići zdjeličnog dna ne pate te ne dolazi do pucanja međice. No ako intenzivno tiskate kada nemate trud uz držanje daha i to s mišićima zdjeličnog dna te forsirate da beba čim prije izađe, tada je to veliki napor za sve navedene mišiće i međicu, pa i oporavak od poroda traje duže.

Ako te zanima još zanimljivih članaka, svakako se prijavi na newsletter i zaprati moj instragam profil.